ZABORAVLJENE KEMIKALIJE
Povod za pisanje ovog članka je zaista banalan događaj opisan u Glasu Istre od 13. veljače 2012. Našli u zapuštenim skladištima propale Pazinke oko 70 litarskih boca laboratorijskih kemikalija od kojih je najgori eter zbog svoje visoke zapaljivosti i vjerojatno visokog sadržaja peroksida (mogućnost eksplozije, posebno kod viših temperatura u atmosferi). Nije to ni problem zbrinjavanja što se tiče financija niti predstavlja neki naročiti rizik za okoliš. Te kemikalije su naprosto zaboravljene tijekom propadanja tvrtke i tek su radoznali ljudi vršljanjem po zapuštenim prostorima otkrili da su tamo ostavljene potencijalno opasne kemikalije. Nije to prvi slučaj pronalaska zaboravljenih kemikalija, a sasvim sigurno ne spada u one rizičnije. Prvi naš slučaj se dogodio u srpnju 1991., kad je netko prijavio bojne otrove u propalom RIZ-u smještenom ispod bolnice Rebro. Tamo smo našli nekih 7 boca od 350 kg s ukapljenim arsinom i fosfinom, koji su se koristili u eksperimentima proizvodnje mikročipova. Bila je to loša investicija JNA. Rašeta je dobro znao za te kemikalije, a mi smo se bojali nesreće s njima, jer su spremnici bili u izrazito lošem stanju. Mogao je Rašeta jednim dobrim topničkim projektilom potrovati barem četvrtinu istočnog Zagreba, ali slučaj je završio uklanjanjem tog opasnog otpada iz grada.
Nakon toga smo učestalo nailazili na problem zaboravljenih kemikalija, uglavnom u propalim tvrtkama. Zaboravljene kemikalije u solventnim tvrtkama i laboratorijima rješavalo se postupno, ali smo daleko od toga da možemo reći kako ćemo uskoro riješiti taj problem. Ključni problem je u tome što rastu rizici od zaboravljenih kemikalija kako one stare, a ljudi ih često i ne primjećuju. Stoje u nekim zanemarenim dijelovima skladišta, često bez evidencije. Nismo još uvijek uspjeli uvesti dobru praksu skladištenja, pa čovjek može naići na svakakva iznenađenja kod poštene inventure. Na nesreću, poštenu inventuru ljudi rijetko obavljaju, jer bi se inače zabrinuli.
Koji je uzrok pojave zaboravljenih kemikalija?
Naravno da uzroka ima više, ali evo nekih od njih:
a. Napuštanje procesa u kojima su se koristile određene kemikalije, jer su tvrtka ili ustanova uvele nove.
b. Brzopleto kupovanje kemikalija za procese koji se nisu nikad pokrenuli
c. Zabrane korištenja određenih kemikalija
d. Propast tvrtke.
Naravno da su skoro sve zaboravljene kemikalije zapravo opasni otpad i već zbog toga nastaju problemi. Zbrinjavanje opasnog otpada je skupo i čovjek će ga radije držati na skladištu nego platiti sakupljaču da ga odveze na zbrinjavanje, a inspekcija zaštite okoliša nije uvijek u stanju prepoznati što je na skladištu otpad, a što moguća sirovina. Prije nekoliko godina usred vrućeg ljeta došlo je do eksplozije peroksida u jednom od bunkera na lokaciji Chromosa na Žitnjaku u Zagrebu. Nije nakon eksplozije u bunkeru ostalo skoro ništa po čemu bi se moglo prepoznati koji su peroksidi bili u pitanju i tko im je vlasnik nakon raspada velikog Kemijskog kombinata Chromos – Katran- Kutrilina. Imamo i fotografije s mjesta nesreće. Sve skupa je završilo bez ljudskih žrtava, ali nije moralo biti tako. Stare opasne kemikalije predstavljaju veliki rizik, jer čovjek nikad ne zna što se s njima može dogoditi, posebno u slučaju kad nitko na njih ne pazi i svatko nepozvan do njih može doći. Neugodnih slučajeva je bilo napretek i nema ih smisla nabrajati. Često čitate o tome u sredstvima javnog priopćavanja. Treba iz prošlosti izvući poduku.
Solidne tvrtke ili ustanove shvaćaju problem i danas neki sakupljači žive od zbrinjavanja zaboravljenih kemikalija. Međutim, ima i onih nemarnih ili pak onih koje nisu svjesne što to drže na skladištima.
Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping (HZTA) je već davno planirao projekt organiziranog zbrinjavanja zaboravljenih kemikalija, od industrije do domaćinstava. Prijedlog je poslan nadležnim ministarstvima, ali nezavisno od toga se obraćamo privrednicima. Najvažnije je prikupiti podatke o zaboravljenim kemikalijama, a svatko nam u tome može pomoći. Mi smo spremni zabilježiti vaše informacije u posebnu bazu podataka. Uđite u svoja skladišta i napravite inventuru kemikalija. To će i onako biti vaša dužnost u okviru dobre proizvodne prakse kad Hrvatska uđe u EU.
Zašto ne bi onda posao sređivanja skladišta riješili mirno unaprijed, a ne da navrat-nanos pretražujete u drugoj polovici 2013. godine? Odvojite sve kemikalije kojima je prošao rok uporabe ili koje vam više ne trebaju u nijednom procesu. Proglasite to otpadom i pošteno platite sakupljačima otpada odnošenje iz vaših skladišta. Tako ćete napraviti prostora za propisno skladištenje potrebnih kemikalija, a konačno možete napraviti njihov popis, kako to nalažu pravila dobre proizvodne prakse. Jednim udarcem ubijate dvije muhe. Rješavate se rizičnih kemikalija i uređujete svoje skladište prema europskim propisima.
Krenite već sutra na posao, a nas možete pitati za savjet u svako normalno vrijeme. Naša baza podataka je spremna za popunjavanje.
